1. Klinički pregled dojki: Liječnik palpira dojke i okolne limfne čvorove (pazušne, supraklavikularne) kako bi otkrio moguće promjene, kvržice, zadebljanja ili neuobičajeni iscjedak iz bradavica.

2. Mamografija: Standardna metoda probira (skrininga) za žene starije od 40 godina. Otkriva tumore i prije nego postanu opipljivi. Digitalna mamografija i 3D tomosinteza omogućuju bolji prikaz struktura dojke, osobito kod gustog žljezdanog tkiva.

3. Ultrazvuk dojki: Koristan za razlikovanje čvrstih tumora od cisti. Često se koristi kod mlađih žena (mlađih od 40 godina) zbog guste žljezdane strukture dojki. Pomaže u vođenju biopsije.

4. Magnetska rezonancija (MR) dojki: Koristi se u specifičnim slučajevima, primjerice kod žena s visokim rizikom (nositeljice BRCA mutacija). Može otkriti lezije koje nisu vidljive ni mamografijom ni ultrazvukom.

5. Biopsija (konačna dijagnoza): Uzima se uzorak tkiva iz sumnjive promjene i radi se histopatološka analiza. Metode biopsije:
Aspiracija tankom iglom (FNA) – brza, ali manje informativna.
Biopsija debljom iglom (core needle biopsy) – najčešće korištena metoda.
Vakuumska biopsija – preciznija, osobito kod nejasnih nalaza.
Otvorena (kirurška) biopsija – koristi se ako prethodne metode ne daju jasan rezultat.

6. Imunohistokemijska analiza i molekularno testiranje: Određuju se: ER i PR (hormonski receptori); HER2 status; Ki-67 (proliferacijski indeks). Na temelju ovih nalaza planira se ciljano liječenje (hormonska i/ili biološka terapija).

7. Dodatne pretrage (za procjenu proširenosti bolesti):
CT, PET-CT, scintigrafija kostiju, rendgen pluća – ako postoji sumnja na metastaze.
Laboratorijske pretrage (npr. tumorski biljezi poput CA 15-3) – nisu specifični, ali mogu pomoći u praćenju tijekom terapije.

Rani probir (skrining): Skrining mamografija preporučuje se ženama u dobi od 40–50 godina, ovisno o nacionalnim smjernicama. Žene s pozitivnom obiteljskom anamnezom ili BRCA mutacijama trebaju započeti nadzor ranije, uključujući MR i genetsko testiranje.

1. Kirurško liječenje:
Lumpektomija – uklanjanje tumora i malog dijela okolnog tkiva. Često se kombinira s radioterapijom.
Mastektomija – uklanjanje cijele dojke. Može biti: Jednostavna (uklanjanje samo dojke); Radikalna (uklanjanje dojke, limfnih čvorova i mišića ispod dojke); Koža/Bradavično-sparing mastektomija (kada je moguće sačuvati dio dojke za rekonstrukciju).

2. Radioterapija (zračenje): Koristi se za uništavanje preostalih stanica raka nakon operacije. Često se primjenjuje nakon lumpektomije.

3. Kemoterapija: Koristi se prije operacije (neoadjuvantna terapija) za smanjenje tumora ili nakon operacije (adjuvantna terapija) za uništavanje mikrometastaza. Vrste lijekova uključuju: doksorubicin, ciklofosfamid, paklitaksel i dr.

4. Hormonska terapija: Za tumore koji su hormonski receptor-pozitivni (ER+/PR+). Lijekovi uključuju: Tamoksifen (za premenopauzalne žene), Aromatazni inhibitori (za postmenopauzalne žene: letrozol, anastrozol), Ovarijska supresija (npr. GnRH analozi).

5. Ciljana terapija: Za HER2-pozitivne tumore: Trastuzumab (Herceptin); Pertuzumab, T-DM1, i druge nove terapije.
Djeluju selektivno na stanice koje prekomjerno izražavaju HER2 protein.

6. Imunoterapija: U nekim slučajevima trostruko negativnog karcinoma dojke (TNBC), koristi se imunoterapija (npr. atezolizumab u kombinaciji s kemoterapijom).